Vodik sam po sebi nije obnovljivi izvor energije, jer je sekundarni nositelj energije koji se proizvodi iz primarnih izvora. Međutim, kada se vodik proizvodi uz pomoć obnovljivih izvora energije — poput elektrolize pokretane energijom sunca, vjetra ili hidroelektrične energije — tada postaje »obnovljivi vodik« ili »zeleni vodik«. Ova razlika leži u procesu njegove proizvodnje: životni ciklus obnovljivog vodika povezan je s trajnim obnavljanjem obnovljivih izvora energije, čime se osigurava da ne dođe do neto emisije ugljičnog dioksida. Njegova obnovljivost dodatno je pojačana time što služi kao medij za pohranu energije iz povremenih obnovljivih izvora, omogućavajući pretvorbu viška energije iz sunca ili vjetra u vodik te ga kasnije ponovno koristiti, efektivno produžujući upotrebljivost obnovljive energije. Dakle, iako molekula vodika nije obnovljiva, njegova povezanost s proizvodnjom obnovljive energije čini ga temeljnim elementom sustava obnovljive energije.