Vodik u sebi nije obnovljivi izvor energije, jer je sekundarni izvor energije koji se proizvodi iz primarnih izvora. Međutim, kada se vodik proizvodi pomoću obnovljivih izvora energije, poput elektrolize pogonjene solarne energijom, vjetrom ili hidroelektričnom energijom, on postaje „obnovljivi vodik“ ili „zeleni vodik“. Ova razlika se ogleda u procesu proizvodnje: životni ciklus obnovljivog vodika povezan je s kontinuiranim obnavljanjem izvora obnovljive energije, čime se osigurava da ne dođe do neto emisije ugljičnog dioksida. Njegova obnovljivost dodatno je pojačana njegovom ulogom kao medija za skladištenje energije iz povremenih izvora obnovljive energije, omogućavajući pretvaranje viška solarne ili vjetarne energije u vodik, a zatim njegovu kasniju upotrebu, efektivno produžavajući upotrebljivost obnovljive energije. Dakle, iako molekula vodika nije obnovljiva, njegova povezanost s proizvodnjom obnovljive energije čini ga temeljnim kamenom sustava obnovljive energije.